VIJEST

Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade

18.02.2019 11:40:10

Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade

503 Šehida je dala ova brigada i Bosanska Krupa za slobodnu BiH

Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade Mostobran Ćojluk, herojska bitka boraca 511.slavne brigade

Svaka brigada je imala bitke koje se po nečemu izdvajaju u odnosu na ostale, ali među njima opet postoji one koja je nešto posebno i za nju kažemo da je ona ''bitka svih bitaka'' , a redovi koji slijede govore istinu o 511.slavnoj brdskoj brigadi iz Bosanske Krupe o ''NAJSLAVNIJOJ“ od svih „SLAVNIH ''. Priča je ovo o njihovoj najvećoj i najblistavijoj pobjedi tokom postojanja brigade, koja se desila u ljeto ratne 1995.godine. Tog 10.jula 1995.godine, prilikom slamanja „južnog“ neprijateljskog mostobrana na Ćojluku događat će se neviđena herojstva naših boraca, što će ovaj dan i učiniti posebnim u ratno putu naše brigade. Potrajalo bi kada bismo govorili o svemu onom što je prethodilo "Ćojluku'', ali da bi čitalac mogao jasnije razumjeti vrijednost ove briljantne pobjede, slijedi  osvrt na nepobitne činjenice tog vremena. Od samog početka agresije, koja je na tadašnji  Bihaćki okrug započela napadom na naš grad 21.aprila 1992 .godine, najbolji sinovi ovog grada su kroz svakodnevne borbe zbijali svoje redove, bivajući svakoga dana sve organizovaniji i jači, da bi na temelju svega onog do tada postignutog Odlukom predsjedništva  BiH dana 14.decembra 1993.godine brigada dobila počasni naziv „SLAVNA“!


Težak i trnovit put je bio do pomenute titule, a tada niko ni slutio nije da za narod Bihaćkog okruga tek slijede najteži dani u njegovoj historiji.
U totalnom okruženju borci 5.korpusa su istrajavalji i čvrsto branili linije odbrane u sastavima svojih brigada, pa tako i naši borci, pri tome često odlazeći i u zone odbrane drugih brigada pomažući im kad god i ma gdje je to bilo potrebno, te kao takvi često su činili okosnicu na svim ratištima u zoni odgovornosti  5. korpusa ARBiH, pridobivajući simpatije boraca i starješina drugih jedinica našeg korpusa. Učestvovali su tako slavni sinovi naše brigade i u slamanju najvećeg zla koje je moglo zadesiti naš narod, koje će historija pamtiti, kao izdaju svoga naroda i domovine, te najkrvaviji bratoubilački rat oličenu u tzv, APZB. Nisu naši heroji kalkulisali niti sekunde, kada je domovina u pitanju, stoga su od Skokova, preko Pećigrada sve doVelike Kladuše rame uz rame sa drugim brigadama, korak po korak zemlje vraćali pod kontrolu ARBiH. Nemjerljiv je doprinos krupljana u borbi protiv izdajnika svog naroda i domovine. Nakon potpunog rušenja tzv. Autonomije i pobjede nad njenim paravojnim formacijama, koje su spas potražile kod svojih saveznika u tzv SAO Krajini, konačno su stvoreni preduslovi da se krene u oslobađanje ovih prostora.


Tek što je prošlo nekih mjesec dana od pada autonomije jedinice 5.korpusa pokreću opsežnu operaciju pod nazivom “Grmeč 94“ , u sklopu koje prema dobivenim zadacima, borci i starješine 511.slavne brigade, nezaustavljivo napreduj prema svome gradu Bosanskoj Krupi. Na žalost, nakon vođenja višednevnih borbenih dejstava kod naših jedinica se počeo osjećati zamor, te nedostatak materijalno tehničkih sredstava, što nas tjera da iz ofanzivnih dejstava prelazimo u defanzivno djelovanje, što neprijatelj koristi i uvodeći u borbu velik broj svojih vojnika, kao i ratne tehnike potiskuje naše snage na sami rub grada Bihaća gdje će se upostaviti odsudna odbrana samog grada.

U isto vrijeme opremaju one paravojne snage Fikreta Abdića koje su do tada boravile na teritoriji tzv. SAO Krajine odakle izvode snažan pješadijsko - tenkovski napad na sam grad Veliku Kladušu, dodatno otežavajući i onko teško i složeno stanje na Bihaćkom okrugu. U vrijeme ovih dešavana borci 511.slavne bili su neprobojni bedem u širem reonu Debeljače, štiteći svoj narod svojim tijelima i svojim životima. Koristeći novonastalu situaciju prema naređenju generala M. Milovanovića neprijatelj je 18.novembra 1994.godine u reonu Halkići/Podvran, forsirao rijeku Unu i formirao mostobran Kobiljnjak. Dio snaga brigade se vraća u svoju zonu odgovornosti i nakon petnaestodnevnih iscrpljujućih borbi mostobran je blokiran i u potpunosti stavljen pod kontrolu.
Sve ono što je brigada činila u proteklom vremenu na istu je ostavilo dubok trag, a posebno u personalnom smislu,  jer iz dana u dan ginuli su najbolji i najhrabriji borci brigade, ranjenih je bilo na stotine, velik dio boraca je svo ovo vrijeme imao status izbjeglice, a o tome da su dijelili sudbinu civila i bili na rubu gladi, posebno u ovom vremenu, izlišno je i govoriti. Kada se sve sabere, sa pravom se može zaključiti da je to bio najteži period rata za naš narod i njegove borce, ali vrijeme koje je nadolazilo, potvrdit će na žalost poznatu narodnu izreku, ''da uvijek može biti i gore''!


To će se kao istina pokazati već 03. decembra 1994.godine kada neprijatelj uporedo sa izvođenjem napada u rejonu ''Pilane'', vrši forsiranje rijeke Une u rejonu Bužimkića i napada na Šarića Ćojluk, uspostavljajući drugi, „južni mostobran". Uslijedit će 224 dana danonoćnih krvavih borbi u kojoj su borci i starješine 511.slavne svojim tjelima stali pred užaren čelik i napravili stroj kroz koji neprijatelju nije bilo prolaska. Upotrijebit će neprijatlj tih dana i mjeseci sve što je imao na raspolaganju od PAM-ova, PAT-ova, praga, boforsa, BST-ova, ZIS-ova, tenkova, haubica, helikoptera, artiljerije svih kalibara, pa sve do bojnih otrova, ali uzalud...ispred sebe je imao neprobojni bedem, preko kojeg dalje nije mogao, sačinjen od ''najslavnijih od svih slavnih''!
Iz dana u dan i iz noći u noć trajale su borbe na linijama odbrane  koje su naši borci iscrtali svojom krvlju, neprijatelj je stalno i iz nova dovodio sve više svježih snaga, dok su naši borci danima boravili na liniji trpeći žestoku vatru i odbijajući napad za napadom, prelazeći pri tome u kontre, koje su imale za cilj da otupe oštricu neprijateljskih napada i spriječe ga u njegovim krajnjim namjerama, a to je eksploatacija početnog uspjeha, te daljnje napredovanje, širenje mostobrana i njihovog spajanje čime bi grad Bosanska Krupa u potpunosti pao u ruke neprijatelja, što bi zasigurno rezultiralo padom morala kod našeg naroda i boraca. Otvorio bi se tada neprijatelju put da krene u ovladavanje Gomile te nastavi ka Cazinu u nastojanju da presječe teritorij Bihaćkog okruga i konačno ovlada cijelom slobodnom teritorijom koja je bila pod kontrolom naših branitelja. Prozreli su borci i starješine namjere našeg dušmanina, te su se i ponašali shodno tome nanoseći neprijatelju ogromne gubitke prvenstveno u živoj sili, dok su se među našim borcima iz dana u dan, pored onih već znanih „rađali“  i novi heroji našega vremena.
Nakon što su pretrpili još jednu oštru ratnu zimu bosansku, došlo je proljeće, a s njim i vrijeme kada su elitne jedinice naše brigade i ako uskraćene za nekakvu ratnu mašineriju mogle doći do svoga punog izražaja, koristeći ono najbolje što su imali, a to je svoje stečeno znanje u ratnim vještinama pri bliskoj pješadijskoj borbi sa neprijateljem, pri čemu su zahvaljujući hrabrosti svojih pripadnika po pravilu, uvijek izlazile kao pobjednici,  pa je tako 23. maja 1995. godine u naletu naših elitnih jedinica pao mostobran Kobiljnjak, a neprijatelj se u neviđenom strahu i panici povukao nazad na desnu obalu Une.


Već tada, oni koji su ostali na mostobranu Ćojluk trebali su i morali znati da je sada samo pitanje dana, kada će neustrašivi borci bosansko-krupske brigade, da pokucaju i na njihova vrata, a da im tada protiv tih odlučnih mladića koji brane svoj kućni prag, više neće niko moći da pomogne.
I zaista, nije trebalo da prođu ni dva mjeseca, kada su u smiraj 10.jula 1995. Godine tačnije kako je neko pribilježio u 17 sati i 18 minuta tog dana borci 1.Bosansko-krupskog bataljona predvođeni IDV-om "Parage" i elitnom jedinicom "Faraoni" izuzetno motivisani i do tada na ovim prostorima ne viđenom hrabrošću i moralom, krenuli u odlučujući boj, boj na sve ili ništa, na život ili smrt u boj za koji su znali da će ga s Božjom pomoći i dobiti!!! Krenula je borba koja će neprekidno trajati punih šesnaest sati, a sve ono što se tu na tom mjestu dešavalo, teško da bi neko mogao realno da napiše. Ostat će da se vjekovima pamte i prepričavaju mnoga herojstva momaka iz naših sela, ulica i naših sokaka, poput onih kada se jednom od naših boraca desio zastoj na pušci ili u drugom slučaju kada je jedan od njih ostao bez municije, pa su bacili svoje puške i golim rukama skakali na četnike, hvatajući ih za vratove.
Nema sumnje da bi svaki naš borac koji je tog  julskog predvečerja krenuo u borbu da se našao u sličnoj situaciji isto postupio jer uzmicanja nije bilo, a također nema sumnje da će ova bitka ostati duboko urezana u sjećanje svih Mladićevi „heroja“' koji se tada nađoše na Ćojluku od nekakvih specijalaca MUP-a tzv RS., Belih orlova, Orlova Grmeča, Pantera i kakvih sve životinja ne, barem onih koji su tada imali sreću da izbjegnu zasluženu kaznu za sve ono što su činili u proteklom vremenu, posebno u zadnjih 224 dana u širem rejonu Ćojluka.
O kakvim umovima je rječ, po ko zna koji put, uvjerit će se naši borci svjedočeći tome da su u strahu da naši borci u svom furioznom naletu ne pređu i na desnu obalu, srušili pontonski most koji su do tog momenta koristili, ostavljajući tako svoje borce na cijedilu, igrajući na posljednju kartu, da će možda na taj način ostati i braniti položaje. Prevarili su se po ko zna koji put, jer su zanemarili činjnicu da s drugu stranu imaju borce koji brane svoj narod i svoj grad.

Dana 11.jula 1995.godine u 9sati i 40 minuta na sjeverozapadu Bosne u Bosanskoj Krupi, jednom malom gradu - velikih ljudi, na obalama Une završila se priča zvana mostobran Ćojluk, a perom sudbine ostat će zapisano da je u tom času na drugom kraju jedine nam domovine u našoj Srebrenici započinjao ono što će kasnije svi relevantni sudovi i svjetske institucije, nazvati pravim imenom, genocid. Da li bi se to isto dogodilo i na ovim prostorima da nije bilo naših boraca i žrtve, danas se može samo nagađati, ali da je neprijatelj uspio u svojim namjerama glede mostobrana, situacija na terenu bi se sigurno drukčije odvijala. Ipak zahvaljujući našim borcima to se nije desilo, ali krajnji bilans borbi na mostobranu Ćojluk bio je 14 poginulih tog dana, dok je tokom svih ovi 224 dana poginulo 55 naših boraca, ranjeni  se u tom vremenu nisu niti brojali i sve to bijaše dio cijen našeg opstanka plaćenog krvlju i životima naših sinova.
Nije za utjehu, ali poređenja radi, na drugoj strani gubici u personalnom smislu bili su daleko, daleko veći jer u konačnici mi smo pobjednici u bitci za mostobran.


Naravno ponovnim izlaskom na lijevu obalu Une rat za 511-tu nije bio završen, jer mnogo očiju je bilo uprto u svoje opljačkane i porušene domove na desnoj strani, valjalo je sada ispuniti i zavjet dat svome komandantu, koji je već odavno bio u društvu odabranih, aBd šehidu, Mirsadu Crnkiću, onaj zavjet koji smo mu dali kada na njegovo pitanje „HOĆEMO LI PREKO UNE, HOĆEMO LI U BOSANSKU KRUPU“, složno svi ko jedan odgovorismo svoje historijsko, „HOĆEMO“ !!!
I ako stanje na okrugu nije bilo nimalo jednostavno, nekako, svi smo znali da je sloboda blizu, samo treba još malo izdržati..
I izdržaše krupljani, dočekaše prvo deblokadu okruga, a onda i početak oslobodilačke operacije „Sana 95“, gdje će još jednom dati svoj veliki doprinos i konačno dana 17.septembra 1995.godine, ispuniti obećanje dato: sebi, svome narodu i svome k-dantu, vratili su se u do temelja opljačkan i porušen, ali u svoj SLOBODAN grad.
Historičarima, i najvećim vojnim analitičarima borci i starješine 511. slavne bbr ostavili su nimalo lahk zadatak da: izučavaju, istražuju i u knjige upisuju o tom fenomenu otpora bosansko – krupskog borca i čovjeka. Smjernice koje im ostaju su činjenice da se brigada rodila iz pepela svoga grada, da su je činili najbolji sinovi koji se na ovim prostorima rađaše, živješe i umiraše da bi se ponovo rađalo i živjelo... Ostaju zapisane činjenice da se brigada borila na svim ratištima u zoni odgovornosti našeg 5.korpusa, a naših sugrađana bilo je u svim brigadama korpusa, kao i drugim korpusima naše armije.


Na svom putu do slobode brigada je dala 503 aBd šehida, što dovoljno govori o svemu onom što je ona bila u tom teškom vremenu.
Dragi prijatelji, ako ste pročitali ovaj tekst, znajte da je on samo jedan kratki osvrt od strane „admin tima“ stranice na kojoj se nalazite, koji ispisasmo u znak sjećanja na to vrijeme, duboko svjesni da potpunu sliku o našoj borbi i borcima naše brigade nebi uspjeli napisati ni kada bi se okupili svi najbolji pisci današnjic, jer kada se govori o nekim ljudima, jednostavno ne postoje riječi da se opiše sve ono što su bili i predstavljali u jednom vremenu.
Neka ova priča bude povod da više razmišljamo o onima kojih više nema, ali, neka bude povod i  nama koji smo još uvijek tu ili bilo gdje drugo, da budemo bolji ljudi i nastojimo sačuvati od zaborava vrijeme istinskih heroja naše brigade i istinitu priču o njima prenositi na naše buduće generacije.
Duboko ubijeđeni da u nama još uvijek tinja plamen svega onog što smo onda bili, vjerujemo da ZAJEDNO možemo uraditi puno toga, a sve u cilju da otrgnemo od zaborava borbu i žrtvu SLAVNIH sinova ovoga grada koju iskazaše u borbi za jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Napomena: svi podaci u tekstu su pisani prema ličnim sjećanjima, ali i učesnika pomenutih događaja, objavljenim u brošuri „Mostobran ĆOJLUK“, izdatoj u Bosanskoj Krupi 2015. Godine.

Vaš, ADMIN TEAM...

 

OBAVIJESTI